Provođenje mindfulness radionice na otvorenom s osobama s invaliditetom pokazalo se kao posebno vrijedno iskustvo. Izlazak iz zatvorenog prostora i boravak u prirodnom okruženju omogućili su nam da mindfulness ne ostane samo vježba usmjeravanja pažnje, već da ga povežemo s konkretnim doživljajima – zvukovima, mirisima, dodirom, pokretom i svime što nas je u tom trenutku okruživalo.
Priroda nam je pritom postala svojevrsni „alat“ za vježbanje svjesne prisutnosti. Umjesto usmjeravanja pažnje samo na disanje, sudionike smo poticali da osluškuju zvukove oko sebe, osjete zemlju,stable, toplinu sunca ili strujanje zraka na koži, promatraju oblike, senzacije u dodiru s prirodom te osvijeste kako se njihovo tijelo osjeća u određenom trenutku.
Posebno nam je bilo važno prilagoditi aktivnosti mogućnostima svakog sudionika. Kod osoba s invaliditetom ne postoji jedan univerzalni način provođenja mindfulnessa. Nekome više odgovara mirno sjedenje i usmjeravanje na disanje, nekome promatranje okoline, nekome lagani pokret, a nekome dodirivanje biljaka, lišća ili drugih prirodnih materijala. Upravo ta mogućnost prilagodbe pokazala se jednom od najvećih vrijednosti aktivnosti.
Rad na otvorenom donio je i određene izazove. Za razliku od kontroliranog prostora radionice, u prirodi postoje različiti zvukovi, prolaznici, promjene vremena i brojni drugi podražaji. Međutim, upravo smo ih nastojali pretvoriti u dio iskustva. Cilj nije bio postići potpunu tišinu niti „isključiti“ sve što se događa oko nas, nego učiti primijetiti podražaj, prihvatiti ga i ponovno usmjeriti pažnju na sadašnji trenutak.
Kod naših korisnika posebno smo primijetili koliko jednostavne aktivnosti mogu potaknuti smirenost i opuštenost. Nije bilo važno izvesti vježbu „savršeno“. Važnije je bilo omogućiti svakome da sudjeluje na svoj način, u skladu sa svojim sposobnostima, potrebama i trenutnim raspoloženjem. Aktivnost nije bila usmjerena samo na individualno opuštanje, već i na osjećaj pripadnosti grupi i povezanosti s drugima.
Ovo iskustvo još jednom nam je pokazalo da aktivnosti za osobe s invaliditetom ne moraju uvijek biti složene kako bi bile vrijedne. Ponekad je dovoljno izaći na otvoreno, zastati, oslušnuti što se događa oko nas i dati sebi nekoliko trenutaka bez žurbe.
Upravo u tim jednostavnim trenucima krije se bit mindfulnessa – biti prisutan ovdje i sada, primijetiti sebe i svijet oko sebe te dopustiti svakome da to iskustvo doživi na svoj način.
Tekst napisala: Antonella Moscarda
Radionica mindfulnessa provodi se u sklopu projekta „Uslugama do kvalitetnijeg života“ (SF.3.4.11.04.0091), kroz koji nastojimo osobama s invaliditetom ponuditi aktivnosti i usluge koje pridonose njihovoj socijalnoj uključenosti, dobrobiti, neovisnosti i kvaliteti svakodnevnog života.
