„Čovjek na mjesecu“ je interdisciplinarni projekt Društva osoba s invaliditetom realiziran uz financijsku podršku Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnog društva iz Fonda gradova i općina , u suradnji sa Glazbenim Labaratorijem Rovinj te Centrom M.A.R.E.. Riječ je o interaktivnoj i senzornoj skulpturi namjenjenoj svima a posebice djeci sa ili bez teškoća u razvoju.
Projekt integrira umjetnost te rehabilitacijske znanosti stvarajući funkcionalan objekt na otvorenom prostoru koji djeluje kroz „work in progess“ koncept tj omogućava daljnju transformaciju putem uklanjanja ili dodavanja novih senzoričkih elemenata.
Zašto je skulptura „Čovjek na mjesecu“ senzorna?
Kako bi razumijeli zašto je ovo senzorna skulptura potrebno je prije objasniti što je zapravo senzorna integracija.
Senzorna integracija odnosi se na način koji koristimo informacije primljene osjetilima iz vlastitog tijela i okoline. Obično o osjetilima razmišljamo kao o zasebnim kanalima informacija, no oni, ustvari, rade zajedno kako bi nam dali pouzdanu sliku svijeta oko nas i naše uloge u njemu. Naša se osjetila integriraju kako bi imali potpunu sliku o tome tko smo , gdje smo i što se oko nas događa.(Biel, 2005)
Suvremena istraživanja pokazala su da je preko 80% živčanog sustava uključeno u obradu i organizaciju osjetnih informacija (Fulgosi-Masnjak, 2004.). Teorijom senzorne integracije nastoji se objasniti zašto se pojedinci ponašaju na određen način, planirati intervencije za ublažavanje teškoća te predvidjeti kako dolazi do promjena u ponašanju kao rezultat intervencija.
Čovjek posjeduje sedam osjetila koja nisu zasebni kanali za primanje informacija. Sve što doživljavamo utječe na više od jednog osjetila i svi se senzorni podražaji zajedno obrađuju u mozgu u više istovjetnih neuroloških struktura..
Sedam osjetilnih sustava su : taktilni, auditivni, vizualni, proprioceptivni, vestibularni, olfaktorni i gustativni sustav.
Poremecaj senzorne integracije
Dakle naveli smo da su svi naši osjetilni sustavi umreženi kako bi nam pružili jedinstvenu percepciju. U svakom trenutku nebrojena količina senzornih informacija pristiže iz naših osjetnih organa. Senzorni kanali živčanim putevima odlaze u središnji živčani sustav gdje se obrađuju. Bilokakav propust u neurološkoj komunikaciji duž ove složene strukture senzorne mreže rezultirati će zbunjujućim senzornim iskustvom. Dijete se tada osjeća nedovoljno ili, pak, previše podraženo, a može reagirati i mješovito.
Zbog takvog nedosljednog živčanog sustava, djetetu koje ima poremećaj senzorne integracije svijet se čini kao nepredvidljivo, frustrirajuće i opasno mjesto, dok ga se često raznim odgojnim metodama pokušava privoljeti da se ponaša «normalno», što ga čini još više izgubljenim. U takvoj situaciji važno je prepoznati problem.Poremećaj senzorne integracije nije bolest i ne može se otkriti tako lako kao npr. loša krvna slika, kemijski disbalans, i sl. Samo uvježban promatrač može vidjeti male razlike između ponašanja u čijoj je osnovi dobra, te onog u čijoj je osnovi loša senzorička integracija.
Svatko može pokazivati određene male simptome teškoća senzorne integracije neke vrste osjeta i to naravno ne znači da se radi o poremećaju senzorne integracije za koji je odmah potreban tretman. Međutim, ukoliko teškoće senzorne integracije stvaraju probleme, koče razvoj i razvijaju negativne oblike ponašanja potrebna je intervencija senzornog pedagoga ili terapeuta.
Neki znakovi koji mogu ukazivati na poremećaj SI:
- Preosjetljivost ili neosjetljivost na pokret, dodir, prizor, zvukove
- distraktibilnosti
- izbjegavanje okusa, mirisa ili tkanina koje ostala djeca iste dobi podnose bez problema;
- neobično visoka ili niska razina aktivnosti;
- impulzivnost, nedostatak samokontrole;
- nemogućnost opuštanja i umirivanja samog sebe;
- socijalne i emocionalne poteškoće;
- tjelesna nespretnost ili očita nepažnja;
- teškoće u prijelazu s jedne aktivnosti na drugu
- zaostajanje u razvoju govora, jezika ili motoričkih aktivnosti;
- zaostajanje u školskim postignućima;
- neprestana potraga za pokretom koji ubrzo umara;
- strah od visina ili opreme na igralištu koja se pokreće;
- nedostatak osjećaja za opasnost
Skulptura integrira elemente koji stimuliraju slijedeće sustave:
TAKTILNI SUSTAV (osjet dodira) prvi se od senzornih sustava razvija u maternici i najveći je senzorni sustav tijela. Taktilni receptori nisu smješteni samo po koži , već u ustima, grlu, probavnom sutavu, ušnim kanalićima, reproduktivnim organima i sl. No na nekim dijelovima imamo neusporedivo više receptora nego na ostatku tijela. Dijelovi tijela koji su najosjetljiviji za taktilne informacije su jezik, usne, lice i glava općenito, jagodice prstiju i dlanovi, te stopala.
VIZUALNI SUSTAV nam omogućuje tumačenja okruženja obradom podataka trenutno dobivenih i postojećih informacija koji se nalaze u vidljivom svijetu.
Najvažnije funkcije percepcije su: Prepoznavanje i Lokalizacija. Vizualni sustav nam pruža infirmacija o kretanju, uključen je u motoričko planiranje (okulomotorika) , anticipaciju te je povezan za vestibularnim sustavom
Okulomotorika je dio senzomotorike koja se kod djeteta očituje koordinacijom gledanja i hvatanja predmeta iz okoline. Sposobnost djeteta da rukuje nekim predmetom ili materijalom, kao i način na koji dijete rješava te zadatke i probleme da bi do nečega došlo, upućuje na povezanost tih pokreta s psihičkim razvojem djeteta. U razvoju okulomotorike važnu ulogu igraju vid i razvoj motorike ruku. U ranoj dobi djeteta sve akcije ruku u uskoj su vezi s razvojem mozga.
VESTIBULARNI SUSTAV je naše osjetilo z a ravnotežu. Njegova funkcija je da nam kaže u kojem je položaju naše tijelo u odnosu na Zemljinu silu težu, te u kojem smjeru i koliko brzo se naše tijelo kreće ili jednostavno miruje. Senzorni receptori nalaze se u unutarnjem uhu te nam daju ključne informacije o kretanju, gravitaciji i vibraciji. Vestibularni sustav radi dvadeset i četiri sata jer je gravitacijska sila konstantna i utječe na sve što radimo.
PROPRIOCEPTIVNI SUSTAV nam daje infromacije o kretnjama zglobova i tijela, opsegu, snazi trajanju i smjeru kretnji, položaju tijela ili dijelova tijela te tonusu mišića.
AUDITIVNISUSTAV(osjetilo sluha) ima za zadaću preobrazbu zvučnih podražaja u osjetnu pecepciju. Njegovo glavno funkcionalno značenje jest slušanje koje može biti svjesno i nesvjesno.Slušanje karakteriziramo kao iznimno složen proces koji uključuje zamjećivanje i obrađivanje zvukova te je veoma važno za razvoj govora, pažnje, koncentracije te orijentaciju u prostoru.
Skulptura u svoju konstrukciju integrira didaktički instrument u obliku raznih konopaca i špaga koji ima za cilj stimulirati taktilni i vizualni sustav te okulomotoriku. Različite vježbe koje pruža ovaj instrument pomažu razvoju fine motorike, planiranju pokreta, koordinacije ruku, diskriminaciji boja i oblika te okulomotorike. Instrument stimulira taktilni ssutav kroz različite teksture i oblike. Taktilni sustav cijelog tijela također je stimuliran ležanjem ili sjedenjem na posebnom ležištu punjenom komadima stiropora.
Vestibularni i proprioceptivni sustav stimuliramo ležanjem, sjedenjem ili stajanjem na „mjesecu“ koji ima mogućnost laganog ljuljanja. Te naposlijetku sviranje na glazbenim instrumentima pruža mnoštvo slušnih stimulansa pritom vježbajući koordinaciju ruku te okulomotoriku.
Primjeri rada sa djecom
Koristeći špage, lance te konopce različitih boja možemo vježbati prepoznavanje, diskriminaciju te realizaciju oblika i formi: kvadrat, krug, trokut te složenijih poput crteža lica i sl. sa ili bez pokaznog primjera.Također je moguće vježbati finu motoriku raznim tehnikama pletenja i isprepletanja uključujući tematiku mjeseca (npr. Napravimo mjesecu pletenice ili Ispletimo mu majicu, Kako je žuti kvadrat sletio na mjesec i sl.)
Glazbeni instrument moguće je svirati ležeći, uz produženi bat, što je posebice primjereno osobama koje ne mogu hodati, ili na nogama , koristeći kraći bat, zatvorenih ili otvorenih očiju.
Skulptura pruža mnoštvo mogućnosti za edukacijske i rehabilitacijske intervencije (korištenje kvačica, umetanje spužvica, vezanje recikliranih tkanina i vune,vješanje različitih zvučnih predmeta, stvaranje tamne komore prekrivanjem skulpture, instalacija svjetlosnih efekata za noćno korištenje, scenografska uporaba te mnogo drugih ideja za sve korisnike.
Simbolička vrijednost skulpture
Skulptura je u obliku polumjeseca te smještena u izrazito lijepom i opuštajućem prirodnom ambijentu pružajući svakoj osobi mogućnost odmora i kontemplacije.
Mjesec, kao i Sunce, svoje značenje ima u divinacijskim, astrološkim, astronomskim, heraldičkim, religijskim, umjetničkim i mnogim drugim aspektima različitih kultura. Arheolozi smatraju da je sama oznaka polumjeseca najstariji simbol na Zemlji, čak i stariji od simbola Sunca(Šaran, 2011). Mjesec je simbol ženskog principa, plodnosti, rasta i preobrazbe često povezivan sa snovima, intuicijom, maštom i kreativnošću..
U radu sa djecom ovaj aspekt skulpture nam može pružiti mnoštvo ideja za kreiranje narativnog okvira izvođenja samih vježbi crpeći ideje iz mitologije, bajki, pjesama, glazbe,likovne umjentosti i sl.
Osvješćivanjem važnosti funkcioniranja njihovog tijela kod djece možemo potaknuti razvoj ciljanih vještina grube i fine motorike, samoregulacije i pažnje, vizualno-spacijalnih vještina, bilateralne koordinacije, komunikacijskih vještina te im omogućiti da nastave s upoznavanjem svoga tijela i svoga ‘ja’, da postanu svjesni svojih potreba, a time i spremnija na nove izazove, slobodno istraživanje, kreativnost i stvaranje.
Izrada konstrukcije: Gracijano d.o.o.
HVALA
Obrt „KIKO“, betonara „Tomišić“, Euro-Unit, Mladen Sever, Tea Labura, Danijela Košara, Irany Brstilo
