Psihološko savjetovalište namijenjeno je osobama s invaliditetom , roditeljima djece s teškoćama i svim članovima njihovih obitelji. Osnovano je prvenstveno s ciljem pružanja kontinuirane podrške u nošenju sa svim izazovima koje život s invaliditetom i TUR nosi te očuvanju mentalnog zdravlja, realizaciji svih potencijala i povećanju kvalitete života cijele obitelji.
ŠTO JE PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE?
Psihološko savjetovanje je razgovor stručne osobe s drugom osobom (individualno savjetovanje), s parom ili grupom tijekom kojeg savjetovatelj uzima u obzir sve doživljaje, osjećaje, misli i ponašanje klijenta, bazično ih prihvaća, bez predrasuda, prosudbi, etiketiranja ili utvrđivanja što je „dobro“, a što „loše“. Provodi se s ciljem osnaživanja klijenta za samostalno nošenje sa svim izazovima u životu te prevladavanja problema i postizanja većeg životnog zadovoljstva. Povjerljivost i privatnost su pritom izrazito bitni i etički kodeks obvezuje na čuvanje tajnosti svega što klijent iznese tijekom savjetovanja.
Savjetovanje je namijenjeno apsolutno svima i zbog mnogo različitih razloga, od problema i teškoća koje ometaju ili otežavaju svakodnevni život, pa do želje da se postane otpornija i zadovoljnija verzija sebe. Kroz razgovor sa stručnom osobom može se dobiti podrška u nošenju s teškim situacijama, naučiti kako se lakše opustiti, prekinuti začarani krug neugodnih osjećaja i briga ili poboljšati svoje komunikacijske vještine, vještine nošenja sa stresom, postavljanja granica, upoznavanja i izražavanja svojih potreba i želja na konstruktivan način te još mnogo toga.
TKO PROVODI PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE – PSIHOLOG ILI PSIHIJATAR?
Psihološko savjetovanje provodi psihologinja i geštalt psihoterapeutica pod supervizijom. Iako se ponekad misli da je to isto kao odlazak psihijatru i da kod psihologa ili na savjetovanje idu samo osobe s nekom dijagnozom psihičke bolesti, to nije tako. Psihijatar je liječnik koji jedini može davati psihijatrijske dijagnoze i lijekove te liječiti psihičke bolesti, što se u psihološkom savjetovanju ne radi.
Psiholog je stručnjak koji je stekao široko znanje o psihičkim procesima, razvoju i ljudskom ponašanju općenito te kako savjetovati i educirati ljude u svrhu pružanja podrške i povećanja kvalitete života pojedinaca, parova i obitelji.
I psihijatar i psiholog moraju se dodatno educirati kako bi postali i psihoterapeuti te mogli provoditi psihoterapiju – pomoć osobi kroz dulje razdoblje da dublje razumije samoga sebe i svoje psihološke teškoće, promijeni različite obrasce mišljenja i ponašanja s ciljem postizanja dublje promjene. Za razliku od toga, savjetovanje je najčešće usmjereno na poticanje rasta i razvoja osobe, s naglaskom na trenutnu situaciju, potrebe i cilj osobe.
ZAŠTO BAŠ SAVJETOVALIŠTE ZA OSOBE S INVALIDITETOM I NJIHOVE OBITELJI?
Osobe s invaliditetom često zbog socijalne izoliranosti te velike količine vremena provedene na različitim terapijskim postupcima, liječenjima, operacijama itd. imaju puno više stresa u životu, često kroničnog i susreću se s teškim životnim situacijama, neizvjesnosti, nemoći, brigama, ograničenjima, predrasudama i nerazumijevanju okoline. Posljedice toga su često veoma niske razine samopoštovanja i samopouzdanja, emocionalna nezrelost, sklonost depresiji, visoke razine anksioznosti / tjeskobe i bespomoćnosti, teškoće u nošenju s neugodnim emocijama i prihvaćanju vlastite bolesti i invaliditeta, manjak vještina nošenja s frustracijama koje nosi svakodnevni život s invaliditetom, lošije vještine komunikacije, manjak socijalne mreže i podrške, neprepoznavanje vlastitih potencijala, manjak svijesti o vlastitim potrebama i još mnoge druge.
Psihološko savjetovanje može pomoći u prevladavanju različitih socioemocionalnih teškoća, boljem poznavanju i zastupanju sebe, svojih prava i potreba te otkrivanju i ostvarivanju svih svojih potencijala, unatoč različitim životnim izazovima.
Roditelji i ostali članovi obitelj osoba s invaliditetom te djece s teškoćama u razvoju također imaju povećane količine stresa tijekom cijelog života zbog mnogo teških zadataka koje svakodnevno imaju pred sobom kao što su stalna borba s birokratskim, administrativnim, zdravstvenim, vrtićkim, školskim i drugim sustavima, psihofizička i ekonomska iscrpljenost uslijed provođenja različitih vrsta terapije te preuzimanje uloge njegovatelja i terapeuta, prihvaćanje invaliditeta djeteta tijekom svih razvojnih i životnih promjena, zanemarivanje vlastitih psihofizičkih potreba, usklađivanje obiteljske dinamike te radnog i obiteljskog života, briga za ostale članove obitelji i još mnogo toga. Samo roditeljstvo je stresno iskustvo, no roditeljstvo djeteta s teškoćama popraćeno je konstantnim strahom za budućnost djeteta i kroničnim stresom koji mogu dovesti do različitih kriza u životu cijele obitelji kao i svakog pojedinog člana.
Individualnim savjetovanjem radi se na osnaživanju roditelja i ostalih članova obitelji kako bi mogli što bolje pomagati svojem članu obitelji s invaliditetom kroz bolje upoznavanje sebe, jačanje svoje psihološke otpornosti, razvijanje vještina komunikacije i nošenja sa stresom itd.
Psihološko savjetovanje pokušava roditelje, članove obitelji i osobe s invaliditetom svih dobi usmjeriti na nove i dublje razine razumijevanja problema, zajedno razvijajući nove strategije u nošenju s teškim situacijama s naglaskom na njihove snage, osobne potencijale, samopoštovanje i samozastupanje.
Više informacija o čestim mitovima i zabludama te činjenicama o psihološkom savjetovanju možete pročitati na ovoj poveznici Psihološkog savjetovališta Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci:
https://www.ssc.uniri.hr/files/Psiholoko_savjetovanje_-_mitovi_i_injenice.pdf .
Radno vrijeme savjetovališta:
Ponedjeljak – četvrtak,
radno vrijeme prilagođava se potrebama korisnika
092/424 87 17
Program je sufinanciran sredstvima Ministarstva Zdravstva Republike Hrvatske