Kao i svake godine početkom srpnja zaključili smo program aktivnosti u našoj udruzi i krenuli ići na more. Odlazak na kupanje ili kako mi to zovemo ljetna kolonija je trajala otprilike tri tjedna sa pauzama od jedan do dva dana u tjednu kad bi se odmorili od sunca pod klimom. Tokom pauze posvetili bi se aktivnostima van programa poput pravljenja domaćeg sladoleda, slavlje rođendana naše članice Petre, kreativne radionice i pripreme za ljetni štand.
Ove godine nismo imali sreću da odemo na otoke brodom ali smo to kompenzirali posjetom četvero novih lokacija. Plaže poput „našeg mjesta“ u parku Zlatni Rt, Kamp Veštar, Cisterna, Kamp Mon Perin, Kamp Amarin i Paleo Park u Balama već poznajemo i rado se vraćamo ali bilo nam je i zanimljivo otkriti romantičnu i mirnu malu uvalu u Val Salinama, jedno novo mjesto pod hladom na Škarabi, prilagođeni ulaz u more kod rovinjske bolnice te zabavni Spray Park u kampu Polari.
A što misle o ljetnoj koloniji i zašto već nekoliko godina zaredom pobjeđuje br.1 lokacija za kupanje Paleo Park u Balama rekli su:
Zvonimir: „Više volim dramske radionice ali mi je bilo zabavno. Vrijeme prođe jako brzo. Mi je bilo lijepo jer smo uživali i nismo mislili na ništa drugo.“
Petra: „Biti na zraku, druženje, opuštanje, zafrkancija. U Paleo Parku je smirujuća atmosfera, lijep bazen i ležaljke.“
Korina: „Pasala mi je pauza od ostalih aktivnosti, na moru misli ne lete non stop. U Paleo Parku je opuštajuće, lijepa atmosfera.“
Gianni: „Volim biti sa prijateljima, pričati, družiti se, plivati, odmarati, živjeti s prirodom i pjevati karaoke. Paleo Park volim zbog animacije, ples, cure koje to vode, hidromasaža i dinosauri naokolo.“
Katia:“ More i pjesma su najbolji dio kupanja. I igre u Paleo Parku.“
Nakon ljetne kolonije i odmora na plaži, krenuli smo raditi dva tjedna na štandu i prikupljati donacije. Promovirali smo proizvode koje smo marljivo izradili tokom zime u kreativnim radionicama. Štand je bio lociran u centru grada a mi smo se raspodijelili u dvije smijene: jutarnja i večernja. Svaka smjena po 2-3 sata. Najbitniji izazovi za koje smo se pripremili bili su prezentacija proizvoda i pristup osobama koji bi se zaustavili na štandu, uključujući i turiste koji većinom ne pričaju hrvatski jezik. Doživljaje su podijelili:
Petra: „Super mi je bilo objašnjavati šta mi radimo, druženje, zezanje i poučno je bilo. S vremenom sam se navikla na toplinu. Sa prodajom sam zadovoljna.“
Korina: „Nisam razumjela jezik pa nisam znala kako objasniti. Sa prodajom sam zadovoljna tako tako. Nije mi bilo naporno.“
Zvonimir: „Stranci su nas gledali ko da smo iz neke druge planete zato šta smo iz udruge. Zarađeni novac mi je bio motivacija za rad. Bilo mi je naporno.“
Neka se zna da su se svi koji su sudjelovali potrudili izraditi i promovirati proizvode te da su za to bili i nagrađeni. Proizvode sa štanda smo podijelili više od očekivanog. A najbitnije od svega je da smo sami sebe promovirali i bili vidljivi, te podružili se sa raznim posjetiteljima u samom centru grada
